Sažetak knjige

Uz Jacquesa de Sainta Victora krećemo na put Apijevom cestom (via Appia), najstarijom talijanskom cestom što je iz Rima vodila prema jugu Apeninskoga poluotoka. Počinje kod Kapenskih vrata u republikanskim zidinama Rima, odmah iza Velikoga cirka, te kroz Apijeva vrata siječe Aurelijanove zidine; protežući se na 582 kilometra vodi nas sve do Tarenta i Brindisija. Njome su prolazile rimske legije, Hanibalovi slonovi, Spartakovi pobunjeni robovi, prvi kršćani i libertinski prinčevi. Mitska via Appia povezuje Tirensko s Jonskim i Jadranskim morem, antiku s modernošću, poganstvo s kršćanstvom, Istok sa Zapadom. I danas se na mnogim mjestima mogu vidjeti ostaci antičkoga popločenja ceste i mostova, miljokazi, spomenici, grobnice i vile sagrađene uz samu cestu. Donosila je civilizaciju gdje god je prošla, a potkraj antike ponosno je nosila naziv „kraljice cesta?. Pješice ili u autorovu starom Fiatu, no u neprestanom duhu lutanja, putujemo ususret stanovnicima ovog „Sibira Juga?, neotkrivenog Mezzogiorna obilježenog iznimnim nasiljem mafije i siromaštvom, no istodobno i bogatstvom duha te zaboravljenom mudrošću uživanja u životu.