Sažetak knjige

Jean-Marie Laclavetine u nekoliko je tjedana proputovao cijelu Hrvatsku. Pritom se nije toliko zanosio ljepotama krajolika ni gradova bremenitih prošlošću i kulturom, što je prepustio turističkim vodičima. Njega su ponajprije zanimali naličje vidljive tapiserije i – ljudi. Sam je o knjizi rekao: “Kažu vam da je Hrvatska, dakako, arhipelag iz snova, predivni sutoni, dubrovačke zidine, zrak što podrhtava na bijelim plažama, otoci sred tirkizne vode… Pa ipak, nisam išao ususret takvoj zemlji. Htio sam lunjati po sivoj prirodi kakvu turisti ne poznaju, gubiti se u predgrađima, dopustiti da me iznenadi nešto iza zavoja, saznati o naličju te zemlje u kojoj se već tri tisućljeća sprežu divna geografija i povijesne nedaće. A ponajviše sam htio susresti ljude, gledati ih kako se kreću i kako žive, promatrati njihov način smijanja i šutnje, ponovno susresti neke hrvatske prijatelje koje sam upoznao dok sam putovao Bosnom. Htio sam im čuti glasove, prikupljati ih za dugih šetnji, onako sarkastične ili melankolične, pune umorne ljubavi za tu zemlju.”