Sažetak knjige

Dosadašnja znanstvena istraživanja o hrvatskom iseljeništvu uglavnom su se temeljila na analizama političkih dimenzija migracija, i to gotovo isključivo iz perspektive zemalja u koje su se hrvatski iseljenici useljavali. Stoga je tema knjige „Iseljenici i povratnici“ znanstveno iznimno važna jer obrađuje dosad slabo ili nedovoljno obrađeno pitanje pravnog i institucijskog okvira zaštite iseljenika i povratnika u vrijeme Austro-Ugarske Monarhije i Kraljevine SHS / Kraljevine Jugoslavije. Ona pokazuje da su obje države koje su slale putnike u „bijeli svijet” ipak posredovale ili, bolje rečeno, regulirale učinke iseljavanja i povratka stanovništva. Prateći kontinuitet između habsburškog i međuratnog razdoblja, jasno se pokazuje da država nije gradila relativno razrađen institucionalni ili pravni okvir za zaštitu iseljenika i povratnika samo s pomoću vladine politike nego i da su to bili rezultati rada civilnog društva i angažiranih pojedinaca, osobito u Hrvatskoj. Time je dokazano da se u razmatranom razdoblju veći dio hrvatskog društva brinuo za sudbinu iseljenika i povratnika, odnosno da je već u razdoblju između dvaju svjetskih ratova postojalo ono što danas nazivamo javno-privatnim partnerstvom u pružanju usluga iseljenicima i povratnicima. Knjiga „Iseljenici i povratnici“ je znanstvena monografija, ali može poslužiti i kao priručnik ili udžbenik zbog čega može biti zanimljiva ne samo istraživačima migracijske i socijalne politike s obzirom na Hrvatsku i međuratne odnose u Jugoslaviji nego i studentima demografije (osobito kad je riječ o temama vezanim za hrvatsko iseljeništvo) te široj javnosti. Crpeći iskustva iz prošlosti, može se sigurno razviti i neka nova strategija politike prema iseljeništvu i povratništvu što je zasigurno korisnije nego neprekidno iznositi mišljenja da migracije stanovništva imaju negativne posljedice.