Sažetak knjige

Postupa li se s dogmatizmom prema njegovim vlastitim načelima, onda ga pitamo zašto on ipak svoju stvar po sebi prihvaća bez nekog višeg razloga. Provedeni dogmatizam jest skepticizam koji sumnja u to da sumnja, jer mora ukinuti jedinstvo svijesti, a s njime cijelu logiku; on, prema tome, nije dogmatizam i proturiječi samome sebi, tvrdeći da je on tobože dogmatizam. Njegovo najviše jedinstvo zaista nije drugo nego jedinstvo svijesti i ne može biti drugo. Do čistoga apsolutnoga Ja on se i ne uzdiže. Na kritičkoj je filozofiji ostalo da učini taj posljednji korak i da time dovrši znanost. U tome se, dakle, sastoji bit kritičke filozofije da se neki apsolutni Ja postavi kao prosto bezuvjetan i ničim višim odrediv, pa ako ova filozofija iz tog načela konsekventno zaključuje, onda ona postaje naukom o znanosti. Središnja Fichteova studija nije samo jedno od najznačajnijih djela njemačkoga idealizma, već i cjelokupne moderne povijesti filozofije. U njoj njemački filozof, prevladavajući razdvojenost subjekta i objekta u jedinstvenu identitetu, izokreće cjelokupnu ontologijsku tradiciju tako što trebanje prethodi bitku, odnosno sloboda nužnosti, čime je utjecao na razvoj njemačkoga idealizma prema analizi pojma slobode. — dr. sc. Željko Pavić Fichte fundira svoj filozofski sistem u kojem Ja stoji u nerazdvojnomu odnosu s Ne-ja kao vječnoj upućenosti subjekta na objekt koji sam u činu apsolutne slobode konstituira svoj svijet. Nerazdvojnost subjekta i objekta nije samo ontologijski postulat, već dovodi i do moralnih implikacija prema kojima je čovjek u činu slobode dosljedan samomu sebi i provedbi vlastitih načela. — dr. sc. Goran Sunajko