Sažetak knjige

Dušan Pirjevec (1921 - 1977) slovensku je komparatistiku proširio izvornim idejama i novim metodama. Autor je interpretacijske metode koja literarnom djelu dopušta autonomiju a istodobno ga uključuje u šire kulturnopovijesne strukture. U svom je književno teorijskom radu pokušao odgovoriti na mnoga pitanja s područja književne teorije, filozofije umjetnosti i teorije književne znanosti: o odnosu između umjetnosti i znanosti, o načelima tradicionalne i suvremene literarne umjetnosti, o promjenama što su ih novi misaoni tokovi (fenomenologija, strukturalizam, informacijsko teoretička estetika, kibernetika) imali u književnoj znanosti. Sveta žrtva rastvara prostor svetoga, a to je prostor života i prostor otpuštajućeg dopuštenja. Otpustiti znači i oprostiti, te je zato taj prostor sloboda, tek u njoj se svako biće pokazuje kao ono samo i u bitku. Sloboda je sveti prostor čuda da biće jest. Tek u tom prostoru-slobodi, gdje čovjek uopće može sresti drugoga i svako biće utemeljeno u bitku, može se utemeljiti i određeni povijesni svijet. Sveta žrtva jest ona kojom se utemeljuje određena ljudska povijesna zajednica. Tako nasilna smrt, kao sveta žrtva, može uroditi stostrukim životom. Takva sveta žrtva jest Isus iz Nazareta.