Sažetak knjige

Dora Pejačević (10. rujna 1885. – 5. ožujka 1923.) bila je hrvatska skladateljica, kći bana Teodora Pejačevića i mađarske barunice Elizabete (Lile) Vay de Vaya. U prve dvadeset i tri godine ovoga stoljeća mnogi su glazbeni umjetnici uvrstili djela Dore Pejačević na programe svojih koncerata, a o njoj pišu i brojni glazbeni publicisti i muzikolozi. Zanimanje glazbenika za Doru Pejačević postajalo je sve veće, kako bi doživjelo vrhunac obilježavanjem stote godišnjice skladateljičine smrti 2023. godine, kada su se njezina djela u velikoj mjeri izvodila u Hrvatskoj i u inozemstvu. Time je još jednom potvrđeno da Doru Pejačević bez oklijevanja možemo nazvati najvećom hrvatskom skladateljicom. Ova knjiga donosi toplu i snažnu priču o privatnom i o profesionalnom životu Dore Pejačević, povlasticama koje je uživala i ograničenjima kojima se odupirala, ljubavi koju je davala i nadanjima koje je dijelila, buntovnom duhu kojeg se nije odricala i izvanrednom umu s kojim je stvarala. Dorin privatni i profesionalni život ispisan je u sedam poglavlja, a knjiga nudi i nekoliko dragocjenosti – pisma, novinske članke i ostale tekstove izvorno objavljene u raznim izvorima na stranim jezicima pomno je i precizno preveo autor knjige. Uz to, ova je knjiga bogata fotografskim prilozima kako iz hrvatskih tako i iz međunarodnih arhiva te privatnih kolekcija, zbog čega omogućuje iznimno vrijedan uvid ne samo u Dorinu prošlost, nego i u političku, društvenu i kulturnu povijest Hrvatske.