Sažetak knjige

Osam mjeseci, od rujna 1917. do travnja 1918., Kafka je proveo u češkom selu Zürauu (češki: Siřem), u kući svoje sestre Ottle. Mjesec dana prije toga obolio je bio od tuberkuloze – u noći je počeo bacati krv. Kad je stigao u Zürau, prvoga dana nije htio napisati ni retka, jer mu je u tom mjestu bilo odviše ugodno pa se pribojavao da bi mu svaku riječ prišapnulo zlo. Što god pisao, ponajprije je mislio na demone – i na neraščišćene račune s njima. Ni bolest ih nije mogla raščistiti. Reklo bi se da Kafka možda nikad nije bio u situaciji u kojoj se ugodnije osjećao nego tih mjeseci u Zürauu. Jedino je tada uspio umaknuti svemu: i ocu, i uredu, i ženama – glavnim silama koje su ga oduvijek progonile. Nadalje, bio je zaštićen barijerom bolesti, koja, kao nekim čudom, više nije davala znakove od sebe. Kako u Zürauu gotovo da i nije bilo ljudi, upravo ta praznina davala je Kafki više od svega ostalog osjećaj stanovite euforije. Na dan 15. rujna, nakon tri dana provedena u Zürauu, Kafka je zapisao: Sad imaš priliku, ako si je ikad imao, da počneš iznova. Nemoj je upropastiti! Očitovanje svoje bolesti shvatio je kao privremeni predah od muka u svakidašnjem životu, a Maxu Brodu je u pismu naveo kako jedini pametni zaključak do kojeg je ikad u životu došao nije samoubojstvo nego pomisao na samoubojstvo.