Biti roditelj znači voljeti bezuvjetno, ali što kada ljubav nije dovoljna? Kristina Kuzmič, poznata po svojim iskrenim i duhovitim videozapisima o roditeljstvu, u svojoj najnovijoj knjizi otvara vrata jedne od najtežih epizoda svog života – borbe s depresijom vlastitog sina. U trenutku kad je morala pozvati policiju kako bi spasila njegovo zdravlje, Kristina je shvatila da ponekad ni najjača majčinska ljubav nije dovoljna da izvuče dijete iz mraka. Ovo je priča o tome kako se suočila s najgorim strahovima i kako je iz očaja pronašla put prema nadi.

Bok! Ja sam Kristina Kuzmič – pišem, govorim, snimam iskrene videozapise o majčinstvu i životu, ali prije svega sam supruga i mama troje djece. I to mi je najdraža uloga u životu!

Rođena sam i odrasla u Hrvatskoj, a sad već godinama živim preko bare, u Los Angelesu. Da, ondje gdje su filmske zvijezde, gdje je zimi 20 stupnjeva i svi imaju psa koji nosi džemper.

Moja životna misija? Biti drugima ono što je meni najviše trebalo kad sam bila na dnu. I to pokušavam raditi uz nadu i humor. Humor jer prolaziti životom bez humora je kao jesti juhu vilicom. Propustit ćeš sve ono fino! A nada jer nam svima treba. I najbolji način da osjetimo nadu i da se osjećamo manje usamljeno jest da budemo iskreni, ranjivi i otvoreni o svojim iskustvima. Jer zaista, kad dijelimo ono najteže, lakše dišemo. I lakše preživimo.

Svoju sam karijeru započela videozapisima u kojima sam govorila o stvarnom životu i stvarnom majčinstvu – bez filtera, bez savršenih kuhinja i djece koja se nikad u bijesu ne bacaju usred trgovine. Ta me iskrenost dovela do pisanja dviju knjiga.

Prva knjiga, Drži se, zbirka je priča o mom nesavršenom životu. Prva rečenica te knjige glasi: “Postoji naziv za ono kad ne ide sve onako kako ste zamislili. Zove se ‘život.’” Iskreno? Ta je rečenica cijela moja autobiografija. Pogotovo otkad sam postala roditelj. Jer roditeljstvo je… kad vodiš filozofsku raspravu s četverogodišnjakom koji smatra da su, umjesto odijela, gaćice s dinosaurima, leptir-mašna i plašt sasvim dovoljan outfit za vjenčanje.

Moja najnovija knjiga, Znam kako ću, govori o tome kako sam učila biti podrška svojem sinu dok se borio s ozbiljnim problemima mentalnog zdravlja. Odluku da podijelimo svoju priču donijeli smo zajedno. On je sudjelovao u svakom poglavlju pazeći da tekst autentično prikazuje njegovo iskustvo i sam je napisao zadnje poglavlje kako bi roditelji mogli čuti perspektivu jednog tinejdžera. Nakon svega što je naša obitelj prošla, moj je novi cilj ukloniti stigmu s mentalnog zdravlja jer ozdravljenje ne dolazi u sramu ni u samoći.

Koje mi sljedeće iznenađenje život priprema? Nemam pojma. Ali jedno znam: bilo to iznenađenje dobro ili ono zbog kojeg ti dođe da se zaključaš u kupaonicu s čokoladom i ignoriraš sve, suočit ću se s njim s istom onom kombinacijom kojom sam sve do sada preživjela: s nadom i humorom.

Jer kad već ne možemo kontrolirati sve što nam život donese, možemo odlučiti kako ćemo na to reagirati i, još važnije, kako ćemo se pritom odnositi sami prema sebi. Ja biram biti nježna i suosjećajna prema sebi. Nadam se da i vi birate isto.