Sažetak knjige

Imobilizacija ozlijeđenog organa radi njegove poštede, bržeg cijeljenja i smanjivanja boli sasvim je sigurno jedan od najstarijih medicinskih postupaka. Unatoč tomu, sustavno proučavanje ove metode zbrinjavanja ozlijeđenih osoba započinje tek početkom 20. stoljeća. Razvoj operacijskih tehnika, potpomognut otkrićem antibiotika, dovodi sredinom 20. st. do značajnih promjena u pristupu liječenju ozljeda lokomotornog sustava. Konzervativni pristup liječenju ovih ozljeda koristi imobilizaciju kao primarnu i dominantnu metodu liječenja, no uvođenjem operacijske kirurgije imobilizacija postaje pomoćna metoda koja osigurava i poboljšava uspjeh operativnog liječenja. Međutim, imobilizacija do danas nije nimalo izgubila na svom značenju. To je metoda koja se još uvijek dopunjuje novim pristupima i pomagalima, a pojava novih materijala omogućuje da se klasični postupci imobilizacije provedu brže, jednostavnije i za bolesnika ugodnije. Knjiga je namijenjena kirurzima, napose traumatolozima, ortopedima, sudskim medicinarima, liječnicima opće prakse, članovima liječničkih komisija, studentima, a korisno će poslužiti medicinskim tehničarima-gipserima, koji najčešće u praksi provode imobilizaciju.