Sažetak knjige

U knjizi Držićev Ja i Drugi Mia Đikić analizira povezanost grotesknosti s dvama odnosima: Ja – Drugi (etnički) i nazbilj – nahvao. Upravo propitivanje tih odnosa unosi u analizirana dramska djela groteskne elemente, motive, opise, likove i situacije: u prvom slučaju stvarajući smiješan učinak toga fenomena, a u drugom učinak jeze. Autorica pokazuje da je u prvom odnosu groteskno neraskidivo povezano s parodijskim, ironijskim i farsičnim, dok u drugom odnosu strašan učinak grotesknog vodi društvenoj satiri. Propitivanju odnosa Ja i etničkog Drugog, kao dominantne drugosti u Držićevu dramskom opusu, prethodi problematiziranje samog pojma identiteta, a time i odnosa teksta i konteksta, odnosno dramskih i izvandramskih identiteta te s njima povezanih mogućnosti odmaka od kolektivnih (stereotipnih) identiteta i izlaženja iz granica žanra – pastorala i komedija. Odnos Ja i Drugog autorica uspostavlja na temelju manjih ili većih razlika u nekoliko zadanih kriterija, iz čega proizlazi nekoliko stupnjeva bližih i daljih drugosti. Smiješan učinak grotesknog povezan je tako s etničkim humorom, koji postoji unutar određene zajednice odnosno konteksta. Kulturni stereotipi, koji su nužan preduvjet etničkog humora, uspostavljaju stereotipne razine životinjskog, ljudskog i božanskog u društvu, kao i odnose visokog i niskog.<br>