Kristian Novak: „Nisam mogao ni zamisliti ovakav uspjeh svojih romana“

21.12.2017. Piše: Tatjana Barat
header image

Uoči premijere dramske verzije Novakova romana „Ciganin, ali najljepši“ razgovarali smo s ovim iznimnim domaćim autorom

Godina na izmaku hrvatskom književniku Kristianu Novaku bila je jedna od najboljih u njegovoj dosadašnjoj karijeri. Osim što je njegov roman „Ciganin, ali najljepši“ osvojio brojna priznanja i nagrade, među kojima se ističu nagrada „Ksaver Šandor Gjalski“ i tportalova nagrada za roman godine, redovito su tjednima unaprijed bile rasprodane ulaznice za kazališnu adaptaciju njegova romana „Črna mati zemla“, koja je bila proglašena najboljom dramskom predstavom u Hrvatskoj. Trenutno se pak dovršavaju i posljednji detalji za premijeru nove predstave nastale na temelju „Ciganina“ u režiji Ivice Buljana.

Tim smo povodom s Kristianom razgovarali o tome kako pronalazi inspiraciju za svoja književna ostvarenja, doživljava li kreativne blokade, kako komentira pojavu lažnih kopija svog romana na Amazonu, što osjeća u trenutku kad vidi svoje likove na pozornici, koliki utjecaj na njega i dan-danas imaju godine koje je proveo u hrvatskoj karate reprezentaciji, kada možemo očekivati novu knjigu,  kao i o brojnim drugim zanimljivostima.

Ping-pong između očaja i oduševljenja

Jeste li osjećali pritisak da nakon iznimnog uspjeha „Črne mati zemle“ morate stvoriti jednako dobar ili još bolji roman?
K.N.: Kada sam krenuo pisati novi roman, jednostavno sam zaboravio na sve pohvale i priznanja koja je „Črna mati zemla“ dobila. Bio sam svjestan toga da neće dobro završiti padnem li pod taj pritisak. Znao sam da se moram izolirati od svega želim li napraviti dobar tekst. Vjerojatno će isto biti i s idućim tekstom. U suprotnom postoji opasnost da napišeš nastavak nečega što si već pisao i tako se vrtiš u krug.

Što biste iz današnje perspektive rekli Kristianu iz 2013. godine, prije nego što je objavljena „Črna mati zemla“?
K.N.: Odlično pitanje! Nisam siguran što bih mu poručio jer mi se čini da sam sve dobro napravio, odnosno tada bolje nisam znao ni mogao. Dakako, obje knjige imaju i boljih i slabijih točaka. Ipak, savjetovao bih si da se manje brinem. Naime, knjigu pišem u prosjeku 3-4 godine, a 80% tog vremena čini ping-pong između očaja i oduševljenja. Mislim da je to nepotrebno jer dovoljno uloženog truda na kraju i daje dobre rezultate.

Razlikuje li se Vaš današnji proces pisanja od onog od prije nekoliko godina?
K.N.: Čini mi se da mi kako nekada, tako i danas treba dosta vremena. Jednako je bilo i s mojim prvim romanom „Obješeni“ iz 2005., a jednako je i sada. Treba mi nekoliko godina da se u mojoj glavi sve sedimentira. Razlog tome nije nedostatak vizije, nego potreba za isprobavanjem različitih načina pripovijedanja, različitih poetika kako bih na koncu došao do onoga čime sam zadovoljan. Vjerujem da ću se time voditi i u budućnosti pa upravo zato ugovore potpisujem tek kada je tekst u svojoj završnoj fazi. Ne funkcioniram dobro pod pritiskom.

Romani su odabrali mene

Kako ste odlučili pisati baš romane, a ne neku drugu književnu vrstu?
K.N.: Romani su odabrali mene. Obično krećem s raspisivanjem neke ideje, pasusa, narativne scene ili kraće dijaloške linije, primjerice, nekog konflikta ili zanimljivog odnosa koji se razvija između likova. Nije mi namjera da to bude roman. Štoviše, volio bih da to budu što kraće forme, no teme koje su mi zanimljive toliko su kompleksne da ih ne mogu obraditi na manje od tristotinjak stranica. Ipak, nadam se uspješnom pisanju novele jednog dana, prozne forme koja autora uči discipliniranosti u pisanju.

Aktualizirali ste probleme romske zajednice, pedofilije, smrti i drugih ozbiljnih tema o kojima se u javnosti ne govori dovoljno. Odakle ideja i hrabrost?
K.N.: I mama me uvijek pita zašto se posvećujem takvim temama. Nijedna od njih nije izmišljena. Sve su te teme prisutne u meni od djetinjstva. Iako privatno nisam depresivna i mračna osoba, u ovoj me stvaralačkoj fazi zanimaju ozbiljnije teme. Zanima me ljudska patnja, zlo, lojalnost, izdaja... Čini mi se da sve to mora izaći iz mene. Ne kažem da nikada neću napisati komediju ili neko lako štivo, no u ovoj fazi to me ne zanima.

Kao što znamo, pripovjedač nije jednak autoru, no je li teško zaista isključiti sebe i svoje stavove tijekom pisanja?
K.N.: Tijekom razrade likova točno osjećam u kojem trenutku govori lik, a u kojem govori moje autorsko „ja“. Međutim, tada znam da moram poraditi na tome i dati čitatelju isključivo imaginarnog pripovjedača. Dakako, bilo je slučajeva kada su moje rečenice iz romana povezivali s mojim stavovima, no to mene kao autora više ne treba zanimati. Određena tema je samo jedna istanca koja služi za pisanje romana. U suprotnom bi Nabokova mogli smatrati pedofilom, autora koji piše o ratnim temama mogli bi smatrati agresivcem i slično. To nema smisla. Sebe smatram samo kanalom kojim se priča mora ispričati.

Konstantno u stanju kreativne blokade!

Vjerujte li u „kreativnu blokadu“ tijekom pisanja?
K.N.: Čini mi se da sam konstantno u stanju kreativne blokade (smijeh). Na početku sam se toga užasavao. Kako tada još nisam osobno poznavao druge književnike jer se nisam kretao u tim krugovima, nisam znao da se to događa i drugima. Mislio sam da sa mnom nešto nije u redu i da jednostavno nije moguće da mi treba toliko vremena kako bih napisao nešto dobro. No tada sam saznao da je i drugima jednako. Štoviše, danas vjerujem da ako ti nije toliko stalo do teksta da danima bdiješ nad jednim pasusom i nastojiš ga učiniti što boljim, tada ni nisi dobar pisac. Blokada i stvaralaštvo idu ruku pod ruku, no važno je ne dopustiti da  prevlada blokada.


Kako komentirate nedavnu pojavu lažnih primjeraka romana „Ciganin, ali najljepši“ na Amazonu?
K.N.: Potvrda osobe koja je spremna zarađivati novac na tuđem radu i trudu, ne znači mi baš ništa. Pokazalo se da nisam jedini autor čije su se lažne kopije knjiga našle na Amazonu. Tu su i djela Miljenka Jergovića, Ante Tomića i nekih od naših klasičnih književnika.
U svemu tome najžalosnije je što se Amazon pokazao kao vrlo nekooperativan. Doduše, knjige su maknute iz njihove ponude, ali nam nisu željeli otkriti broj prodanih primjeraka, kao ni otkriti ime onoga tko je naručio tiskanje tih knjiga. Naime, knjige su tiskane u Amazonovim distribucijskim centrima. Dakle, tiskali su, prodavali i dostavljali ilegalne kopije nečega na što ja imam autorsko pravo. Ni na koji način nisu se očitovali o svemu tome. Slučaj je prijavljen policiji, pa ćemo vidjeti što će istraga pokazati.

Spomenuli ste da biste voljeli napisati novelu. Imate li konkretne planove na kojima već radite?
K.N.: Kako su u tijeku pripreme za premijeru „Ciganina“, koja će se održati 30. prosinca, trenutno ne stižem pisati. Velik dio iduće godine bit će posvećen pripremi scenarija za filmsku adaptaciju „Črne mati zemle“, kao i nekim drugim projektima koji su u pripremi. No druga polovica godine napokon bi mogla biti posvećena pisanju. Već imam neke skice, no kako mi u prosjeku trebaju četiri godine za završavanje knjige, novi roman ili knjigu novela možemo očekivati oko 2022. godine.

Završavaju se pripreme za spomenutu premijera „Ciganina“ u Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu pod režiserskom palicom Ivice Buljana, a već smo na radiju mogli čuti i istoimenu radio dramu. Što možemo očekivati u HNK-u?
K.N.: Možemo očekivati sjajnu adaptaciju romana i sjajnu glumu. Ivor Martinić napravio je odličnu dramatizaciju, režiser i scenografi posegnuli su za iznimnim rješenjima, a fonetičarka Ines Carović pobrinula se da glumci savladaju međimurski govor. Napravljeno je sve što je trebalo biti napravljeno i vjerujem u uspjeh predstave. Redovito sam sudjelovao na probama i to me iskustvo uvijek nanovo oduševljavalo. Pritom ne bdijem nad glumcima i govorim im što su trebali napraviti drugačije, nego sjedim sa strane i uživam. Cijeli taj proces nastanka drame od moje knjige i rečenica koje sam ja stvorio smatram velikom privilegijom.
Karte za premijeru odavno su rasprodane, no zato u ovoj dramatizaciji Novakovog romana možete uživati u narednim mjesecima u HNK-u, jednako kao i u „Črnoj mati zemli“ u ZeKaeM-u. Ako pak još niste kupili njegove romane, požurite u naše knjižare diljem Hrvatske i pribavite svoj primjerak prije nego što vas preduhitre filmske adaptacije.
(Fotografije: Benjamin Strike)