Elif Şafak progovara o izazovima majčinstva u "Crnom mlijeku"

22.11.2017. Piše: Tatjana Barat
header image

Borite li se s izazovima majčinstva, te uz to imate i kreativan posao, ova će knjiga bez dociranja i na šarmantno duhovit način pokazati da niste same

U posljednjih nekoliko godina na hrvatskom su tržištu sve prisutnija autobiografska djela u kojima autorice progovaraju o postporođajnoj depresiji, izazovima majčinstva, traženju veze s djetetom koje su rodile i oscilaciji osjećaja koji to prate. Napokon su i drugim ženama u takvim situacijama pokazale da nisu same i da se ne moraju osjećati loše ako nemaju instantni prisni odnos s djetetom. Jedna od takvih knjiga je "Crno mlijeko: o pisanju, majčinstvu i unutarnjem haremu" poznate turske književnice Elif Şafak koja je deset godina nakon prvog objavljivanja napokon prevedena i na hrvatski jezik te je dostupna u svim knjižarama Hoću knjigu.
Riječ je o prvom Elifinom djelu s autobiografskim elementima koja je do tada objavljivala samo romane i pripovijetke. Poznata kao novinarka prestižnih tiskovina poput The Guardiana, New York Timesa, Wall Street Journala i brojnih drugih, te kao pravnica i angažirana aktivistica, u svojim se djelima redovito dotiče političkih tema, problematike (ne)ravnopravnosti žena, manjina, mladosti, prognanika i života u izgnanstvu. Jedna je od najboljih turskih književnica, što potvrđuju brojne nagrade i priznanja. Njezin roman "Kopile Istanbula" bio je najprodavaniji roman u Turskoj 2006. godine, ali je isto tako izazvao brojne kontroverze zbog tematiziranja tursko-armenskih sukoba.

Je li moguće pomiriti majčinstvo i umjetnički ostvaraj?

Upravo u tom periodu Elif je bila usred svoje prve trudnoće, s kojom se većim dijelom nosila sama jer joj je suprug tada služio u vojsci. Prema njezinim riječima, trudnoća ju je uhvatila nespremnu jer se vidjela isključivo kao književnicu, poslovnu ženu, vegetarijanku, sufistkinju i aktivisticu, no sada je odjednom bila odgovorna i za život djeteta. Rođenjem svoje kćeri, po prvi put u životu nije znala tko je. Prestala je pisati i pokušavala se snaći u novoj ulozi za koju društvo vjeruje da je urođena svakoj ženi.
Međutim, Elif se itekako borila s definiranjem sebe kao majke i pitala se kako će to utjecati na njezinu karijeru. Činjenica je da su novinarstvo i spisateljska karijera specifična zanimanja u kojem su pojedincima potrebni posebni uvjeti kako bi mogli pisati. Bila je svjesna toga, baš kao i brojne druge književnice tijekom povijesti koje su se borile sa sličnim problemima.
Autorica navodi primjere George Elliot, Louise May Alcott, Sylvie Plath, Simone de Beauvoir, Virginie Woolf i drugih koje su se ili teško snalazile s majčinstvom ili donijele svjesnu odluku da će preskočiti tu ulogu. Osim toga, brojne današnje uspješne književnice poput Alice Walker, Margaret Atwood, Joan Didion i Susan Sontag  više se nikada nisu odlučile ponovno zanijeti nakon prvog djeteta.
Zato Elif Şafak propitkuje je li moguće uskladiti majčinstvo i književnu karijeru, a to sve čini vrlo elokventno i šarmantno uz dozu humora. Ne srami se toga što je osjećala u prvim danima nakon rođenja kćeri, ne srami se gotovo jednogodišnje postporođajne depresije, jednako kao što se toga ne bi trebala sramiti ni jedna druga žena.

Postporođajna depresija nije prisutna samo na Zapadu

Svoje prve dane majčinstva uspoređuje s onima kakve je imala njezina majka, koja ju je rodila u Turskoj, okružena svim članicama proširene obitelji. Naime, dio njihove kulture, kao i brojnih drugih izuzev Zapadnog svijeta, jest i to da žena prvih 40 dana nakon poroda nikada ne smije ostati sama s djetetom, nego joj ženski članovi proširene obitelji uvijek moraju biti pripomoć i uvesti je u novu životnu ulogu. Rodivši izvan domovine, Elif to nije imala. Ipak, različita kulturna naslijeđa ne utječu na postporođajnu depresiju u mjeri u kojoj se to mislilo jer su znanstvena istraživanja pokazala da se javlja kako na  Zapadu, tako i u Indiji, na Novom Zelandu i drugdje diljem svijeta, a uzrok se najčešće krije u neravnoteži hormona i velikoj stresnoj promjeni kroz koju prolazi žensko tijelo, neovisno o tome postoji li 24-satna pomoć drugih ili ne.
Upravo nam to autorica želi približiti i na vrlo šarmantan način pojasniti da se svaka prepreka može nadići iako nam se u datom trenutku to možda čini nemoguće. U konačnici, i ona je rodila drugo dijete, a tada je depresija izostala. Zato, ako ste upravo rodile i prepoznale se u ovim recima ili pak poznajete nekoga tko upravo sada ovo prolazi, svakako mu pribavite ovu izuzetnu knjigu dostupnu u svim knjižarama Hoću knjigu.
 

Prijavite se i budite prvi koji će iskoristiti prednosti online kupnje

Prijava